Planine ili gore, su prema definiciji uzdignuti dijelovi zemljine kore, viši od 500m. Ljudi obično zamišljaju da su planine vječite i nepromjenjive. Ali, geolozi dokazuju da to nije točno i da se planine mijenjaju i troše.
Smrznuta voda razbija velike stijene na ivicama planina, a kiše, potoci i bujice odnose i zemlju i komade stijena. Tijekom dugih razdoblja i visoke planine se pretvaraju u brežuljke, pa čak i u ravnice. Prema starosti dijelimo ih na stara i mlada gorja.
Mlada su uglavnom strmija i viša, a stara blaža i niža. Primjer nabranih planina su Alpe u Europi i Aligenske planine u Americi. Gromadne planine su nastale rasjedanjem zemljine kore. Golemi dijelovi Zemljine površine, čitave „gromade“ stijena podigle su se i nakrivile. Takva jedna gromada, dugačka preko 600 kilometara i široka 130 kilometara, je planinski masiv Sierra Nevada u Kaliforniji.
Geolozi dijele planine prema načinu na koji su one postale. Međutim, sve planine nisu nastale uslijed burnih promjena na zemljinoj površini koje su se većinom događale prije mnogo milijuna godina. Nabrane, ili vječite planine, se sastoje od naslaga stijena koje su se pod velikim pritiskom savile u krupne nabore. Na mnogim mjestima u takvim planinama mogu se vidjeti naslage stijena.
Vulkanske planine se sastoje od lave, pepela i prašine. Vulkan je obično stožastog oblika, s kraterom na vrhu. U poznate vulkanske planine spadaju Fudžijama u Japanu i Vezuv u Italiji. Mnogi planinski lanci nastali su na više načina. Stjenovite planine su istodobno i nabrane, i gromadne i vulkanske. Najveća,a ujedno i jedna od mlađih planina Himalaja, nastala je sudarom dviju kontinentalnih ploča. S obzirom da se indijski potkontinent podvlači pod ostatak Azije, Himalaja i dalje raste i to 1 cm na godinu. Iz tog razloga Azija se diči najvišim vrhovima na svijetu. Čak 14 njih viših je od 8.000 metara.