Špilje su duboka šuplja mjesta u stjenovitim stranama brda ili litica. Špilje su od davnih dana bile vezane za povijest čovječanstva. Znamo da su krajem starijeg kamenog doba špilje služile kao zimsko boravište ljudi, jer tada nisu imali drugog skloništa. Ali, kako su ljudi već davno napustili špilje kao svoja skloništa, stari narodi su o njima imali neobična vjerovanja.
Grci su vjerovali da su špilje hramovi njihovih bogova, Zeusa, Pana, Dionisa i Hada. Rimljani su vjerovali da su špilje domovi nimfi (boginja prirodnih sila) i sibila. Stari Iranci i ostali narodi povezivali su špilje s obožavanjem boga Mitre, gospodara zemaljskih duhova. Danas goleme i lijepe špilje privlače turiste širom svijeta.
Špilje su nastale na razne načine. Mnoge su nastale zbog neprekidnog udaranja morskih valova o stijene. Neke su se javile ispod površine zemlje. To su obično stara korita podzemnih rijeka, koje su izduble naslage nekih stijena kao što je vapnenac. Druge su nastale vulkanskim pomicanjem površinskih stijena ili erupcijom vrele lave.
Najčešći tip špilje je nastao dubljenjem debelih naslaga vapnenca. To je djelo vode koja sadrži ugljični dioksid. U dinarskom kršu, na primjer, gdje postoje velike naslage vapnenca, takvih špilja ima jako puno. Neke imaju i otvor na vrhu. One su nastale tamo gdje se je skupljala površinska voda, a potom probijala put kroz stijenu. Neke špilje imaju čitave redove galerija, a kroz neke protječu podzemni potoci, mada su često, poslije formiranja špilja, potoci što su nekad protjecali kroz njih našli niži tok i premjestili svoja korita.
Događa se da svaka kap vode koja padne sa „stropa“ špilje sadrži malo vapna ili nekog drugog minerala. Premda dio te vode ispari, nešto mineralne tvari ostaje. Ona postupno stvara stalaktite u obliku ledenih svijeća koje vise. Voda što kapa na pod tvori stupove koji se nazivaju stalagmiti.
