Ljudi vjeruju da koze jedu gotovo sve. Istina je jer one baš to i čine. A pošto jako vole brstiti, nanose štetu šumama. Prirodni nagon odvraća koze da jedu nešto što bi im moglo naškoditi, premda će one kušati i ono što mnoge druge životinje neće. Razlog je vjerojatno to što koze vrlo rijetko dobivaju onakvu hranu ili njegu kao ostale domaće životinje. I zato što ih tako slabo hrane, one će probati bilo što, ne bi li pronašle nešto dobro.Vrlo su skromnih zahtjeva što se tiče hrane, jer im je probava izrazito efikasna. Često ih se naziva i sirotinjskom kravom, jer ih je lakše hraniti i držati ako se nema puno prostora i dovoljno hrane.
Ranije, a i dandanas ih se drži i vodi na ispašu u brdovite krajeve jer su sa svojim sposobnosti penjanja primjerene i za područja u kojima se goveda ne mogu držati.Koze mogu uništiti biljni pokrov čitavih područja i time doprinijeti dezertifikaciji, jer pojedu gotovo svo bilje, zajedno s korijenjem.Koza je oduvijek bila vezana za čovjeka na neki čudan način. Još od prastarih vremena opskrbljivala ga je zdravim mlijekom i ukusnim mesom. Od kozje kože izrađivani su različiti predmeti.
Smatra se da je kozje mlijeko puno zdravije od kravljeg. Stoga se kozje mlijeko često daje dojenčadi i bolesnicima, jer je, između ostaloga, i lakše za probavu od kravljeg mlijeka. Koza se obično manje uzgaja radi mesa, a više radi kože, od koje se prave razni predmeti. Neke vrste koza, na primjer angorska ili kašmirska, uzgajaju se radi izvanredno kvalitetna krzna, dok se druge koze, kao što je sanska koza, uzgajaju radi mlijeka.
Po svoj prilici, koza je po prvi put pripitomljena u Iranu, ali se uzgoj koza ubrzo proširio po čitavom svijetu. U Europi, Aziji i Africi može se naći oko deset različitih vrsta koza. To su životinje čvrstih nogu, stalno su u pokretu, kojima je najprijatnije u planinskim i krševitim krajevima.
