Prema novoj teoriji, Saturnovi prstenovi su nastali dok se veliki mjesec ledenog pokrova i stjenovite jezgre kretao prema nastajućem planetu.
Američka znanstvenica dr. Robin Canup nudi teoriju prema kojoj su sile plime i oseke otrgnule dio mjesečevog ogrtača, prije nego li je došlo do stvarnog udara mjeseca u planet. Ova teorija bi mogla baciti novo svjetlo na razumijevanje nastanka Saturnovih prstenova većinom sačinjenih od leda, a koji već desetljećima zbunjuju znanstvenike.
Znanstvenica je svoju ideju prezentirala na konferenciji u Pasadeni u Sjedinjenim američkim državama. Iako je sastav prstenova 90-95% led, dr. Canup sa Southwest Research Institute u Boulderu napominje da je postojeća manja količina stjenovitog sastava u prstenovima posljedica međuplanetarne prašine i kontinuiranog „bombardiranja mikro-meteorima“.
„Prstenovi su najvjerojatnije prvobitno nastali kao čisti led“ rekla je znanstvenica na sastanku Odjela za planetarne znanosti Američkog astronomskog društva. No kako su točno ovi ledeni prstenovi nastali oduvijek je bila misterija. „Za očekivati je da bi, u slučaju da se rasprsne asteroid ili čak satelit, nastala velika stjenovita komponenta“, navodi Carl Murray s ustanove Queen Mary londonskog Sveučilišta, jedan od astronoma u misiji Cassini, u razgovoru za vijesti BBC-a.
Nova ideja.
On je objasnio da su do sada postojale dvije glavne teorije o porijeklu prstenova. Prema jednoj se ledeni komet rasprsnuo u blizini Saturna, dok je prema drugoj manji mjesec privučen planetovim gravitacijskim silama. „Prema tome, taj bi komet trebao biti ogroman, nekoliko stotina kilometara u promjeru, a kometi bi trebali prolaziti pokraj Saturna dovoljno često, a kako bi planet uspio skrenuti barem jednog s putanje te tako formirati prstenasti sustav.“ kaže profesor Murry. U slučaju da se satelit i raspuknuo „očekivali biste da će prstenovi biti sačinjeni od stijenja i leda, pa se stoga sada možemo pitati što se dogodilo s kamenjem u postojećim prstenovima“, dodaje. Dr. Canup, kaže da se ne slaže niti s jednom od ove dvije postojeće teorije te ističe da ona ovdje istražuje novu alternativu. „U slučaju da se Saturnu približio veliki satelit (satelit veličine Titana), vrlo je vjerojatno da bi se diferencirao zahvaljujući kombinaciji energije vlastitog formiranja i snažnog plimnog zagrijavanja.”
Titan je Saturnov najveći satelit te je drugi najveći mjesec Sunčevog sustava, odmah nakon Jupiterovog mjeseca Ganimeda. Profesor Murry ističe da je upravo veličina satelita u hipotezi dr. Canup osnova nove ideje te vrlo pametan način objašnjenja specifične ledene prirode prstenova. „Njena teorija potvrđuje da je postojao satelit, međutim, vjerojatno mnogo veći nego li su to ljudi do sada smatrali – objekt veličine Titana, oko deset puta veći od onoga što su navodile dosadašnje teorije“ ističe te dodaje „i to je ključna razlika.“
Dr. Canup kaže kako smatra da su, kada je ovaj ogroman mjesec bio na putu da udari u Saturn, Saturnove plimne sile potencijalno „ogolile“ dio mjesečeve ledene površine prije samog sudara. Ovo je rezultiralo formiranjem velikog ledenog prstena, dok je mjesečeva stjenovita jezgra jednostavno „pala“ na Saturnovu površinu.S vremenom, prstenova se masa smanjila, a ledeni mjeseci su se umnožili od njegova vanjskog ruba, dodaje dr. Canup. Ovaj proces je mogao potom voditi ka formaciji satelita, kakvi su Encelad, Diona i Tetis. Plan misije Cassini je nastaviti s radom do 2017. godine, a astronomi se nadaju da će do tada sakupiti dovoljno novih podataka kako bi provjerili teoriju dr. Canup.
Tekst preuzet s portala www.skole.hr
