Ogledalo je površina koja pravilno odbija svjetlost. Kad svjetlost padne na neku površinu, ona se ili upije ili se odbije, tj. vrati se natrag. Ogledalo je takva glatka površina koja odbija svjetlost.
Načelo ogledala vrlo je jednostavno: svjetlost se odbija od ogledala gotovo isto kao što se gumena lopta odbija od zida. Ako loptu bacite ravno na zid, ona će se vratiti u pravoj liniji. Ako je bacite pod uglom, ona će se odbiti pod istim uglom na drugu stranu.
Kad svjetlost padne na ogledalo pod nekim kutem, ona se pod jednakim kutem odbija na drugu stranu. Prvi kut se naziva upadni kut, a drugi kut odbijanja. Ta su dva kuta uvijek jednaka.
Ogledalo koje se obično upotrebljava je ravno, što znači da je njegova površina ravna. Kriva ogledala ne daju vjernu sliku predmeta što se u njima ogleda, nego ju iskrivljenu.
Ogledalo se sastoji od komada stakla, koje je na poleđini prevučeno nitratom srebra. Srebrnasta pozadina sprečava prodiranje svjetlosti kroz staklo.Taj sloj zapravo i odbija svjetlost, a staklo služi samo da bi se osjetljivo srebro zaštitilo od ogrebotina i tamnjenja.
Zamislite da stojite pred ogledalom. Svjetlosne zrake padaju na naše tijelo i odbijaju se od njega. Zbog toga i možemo vidjeti sve predmete oko nas. Drugim riječima, predmete možemo vidjeti samo zato što se svjetlosne zrake od njih odbijaju. Te svjetlosne zrake padaju na ogledalo i odbijaju se od njega do vaših očiju, te vidite jasnu sliku sebe u ogledalu! Međutim, vi u ogledalu izgledate kao da ste iza njega. Slika što je vidite naziva se stvarna slika, jer izgleda da se svjetlosne zrake točku, odnosno žarište iza zrcala. Vaša zrcalu je izokrenuta. Vaša desna ruka kao lijeva, I sve ostalo, isto tako, izgleda kao da je promijenilo stranu
