Danas nam je sasvim normalno da putem pošte šaljemo i primamo pisma i pakete. Međutim, premda je ideja o poštanskoj službi nikla vrlo davno, ona se realizirala vrlo sporo.Današnja pošta je organizacija za dostavu i isporuku pismenih pošiljki i drugih pošiljki na željenu adresu pošiljatelja.
U staro doba, u Iranu i Rimu, država se brinula o isporuci poruka, ali su se te poruke odnosile isključivo na državne poslove. Tijekom srednjeg vijeka, udruženje trgovaca i neka veća sveučilišta održavali su posebnu i ograničenu poštansku službu, kojom su se koristili isključivo njezini članovi. Tek su u 16. stoljeću vlade nekih zemalja počele uvoditi redovitu poštansku službu.
Kralj Henry VIII je imao poštansku službu u Engleskoj, a njegovi su nasljednici tu službu proširili. Godine 1609. samo su službene pismonoše mogli prenositi poruke u obliku pisma. Međutim, londonski trgovci su 1680. godine osnovali vlastitu službu isporuke pisama u gradu i okolini prije zbog toga što su na taj način mogle nadzirati sumnjivu prepisku. Pošta je bila primamljiva i zbog toga jer je poštanska služba predstavljala izvor prihoda, i konačno, zato što je osiguravala usluge potrebne javnosti. Danas je kao osnova za obavljanje poštanskih usluga praktično ostao samo ovaj treći razlog.
To je bila tzv. penny-pošta – jedno pismo stajalo je jedan penny. Ta je pošta poslovala vrlo uspješno, pa ju je engleska vlada preuzela i nastavila njen rad sve do 1801. godine.
Čitav poštanski sustav konačno je promijenjen 1840. godine. Uvedene su poštanske marke i jedinstvene tarife za sva mjesta u zemlji, a razlika je postojala jedino u vezi s težinom poštanske pošiljke. Sve ostale države organizirale su svoj poštanski sustav po uzoru na onaj u Velikoj Britaniji
