Zvuk je prvi snimio Thomas Edison 1877. godine. Prva naprava s kojom je to učinio imala je valjak koji se okretao ručicom. Na napravi se nalazila konična cijev, poput trube, na čijem užem kraju je bila pričvršćena kao poklopac elastična membrana i igla.
Zvučni valovi što su ulazili u širi kraj cijevi pokretali su na užem kraju membranu, a membrana je to kretanje prenosila na iglu.Valjak je bio prekriven tankom kositrenom folijom, na koju se naslanjao vrh igle.
Pomoću sistema prijenosa i zupčanika, pri okretanju ručice lagano se pokretala truba zajedno s pričvršćenom iglom duž valjka. Na taj način, kako se valjak kretao, igla je po njemu pravila ureze u obliku spirale.
Kada je netko pjevao ili govorio u trubu, igla je pravila različite ureze na valjku: dublje spuštanje igle pravilo je dublji urez i obratno. Ta različita dubina ureza predstavlja sliku zvučnih valova što ih izaziva onaj tko pjeva i govori u trubu. To je, eto, bio prvi snimak zvuka.
Da bi se snimljeni zvuk reproducirao, igla i truba su vraćeni na početni položaj, tj. na početak ureza na foliji. Pokretanjem ručice, igla se kretala po urezu i izazvala titranje odnosno vibriranje elastične membrane u trubi. Uslijed toga se i zrak u trubi pokretao i stvarao isti onaj zvuk koji je snimljen na početku postupka.
