Kad god se pojavi zvuk, negdje neki predmet treperi. Zvuk je uvijek posljedica treperenja nekih predmeta. Ali, zvuk se mora kroz nešto kretati. Potrebno je da nešto vodi zvuk od njegovog izvora do onoga koji ga čuje.
To se naziva posrednik ili medij. Posrednik može biti gotovo sve – zrak, voda, predmeti, pa čak i tlo. Indijanci su prislanjali uho na zemlju da bi čuli neki udaljeni šum. Kad nema medija, nema ni zvuka. Kad se stvori bezzračni prostor ili vakuum, zvuk kroz njega ne prolazi. To se zbiva zbog toga što se zvuk kreće u valovima. Predmeti što trepere izazivaju treperenje molekula ili čestica susjedne materije. Svaka čestica prenosi to kretanje susjednoj čestici, i tako nastaju zvučni valovi.
Budući da posrednici koji mogu prenositi zvuk mogu biti različiti, od drveta preko zraka do vode, zvučni valovi će se očigledno kretati različitim brzinama. Zbog toga kad pitamo kojom se brzinom kreće zvuk, moramo pitati u čemu se kreće. Broj titraja koje materijal čini u jednoj sekundi se naziva frekvencija, oznaka je f, a mjerna jedinica Hz (Herc).
Brzina zvuka u zraku iznosi oko 343 metara u sekundi (1.235 kilometara na sat), na temperaturi od nula stupnjeva. S povećanjem temperature i vlažnosti zraka povećava se i brzina zvuka. Zvuk se kreće mnogo brže kroz vodu nego kroz zrak. Kroz vodu čija je temperatura nešto preko 7 stupnjeva zvuk se kreće brzinom od oko 1.500 metara u sekundi, ili preko 5.000 kilometara na sat. Kroz čelik se zvuk kreće brzinom od 17.850 kilometara na sat!
Moguće vi zamišljate da se jači zvuk kreće brže od slaba zvuka, ali to nije točno. Na brzinu zvuka ne utječe ni njegova visina. Brzina zvuka ovisi o sredini kroz koju zvuk prolazi. Ovo je tablica kretanja brzine zvuka kroz odredene medije.
Medij – Brzina zvuka na 10°C i atmosferskom tlaku od 100.000 Pa
- kisik – 317 m/s (na 20°C)
- zrak -319 m/s (na -20°C)
- zrak – 343 m/s (na 20°C)
- pluto – 500 m/s
- vodik – 1270 m/s
- olovo – 1300 m/s
- voda – 1440 m/s
- željezo – 5000 m/s
