Nije ispravno uobičajeno mišljenje da prilikom svih slučajeva utapljanja voda najprije ulazi u pluća i da je gušenje vodom jedini uzrok smrti. Čim voda uđe u ždrijelo nesvjesno (refleksno) budu stisnute glasnice i zatvori se ulaz u dušnik. Utopljenik počinje gutati vodu. Pravovremeno spašena osoba uglavnom nema vode u plućima. Takvih utopljenika »suhim plućima« vrlo je puno (oko 40%).
Često je to sretna okolnost za neplivača koji slučajno padne u vodu i bude pravodobno spašen. Ako takvo stanje potraje duže, jer pomoć kasni, manjak kisika u krvi dovodi do gubitka svijesti, obrambene reakcije popuste i voda ulazi u pluća. Za utopljenika je znatno opasnije i neugodnije (jaka bol u prsima, smrtni strah) ako još pri svijesti udahne manju količinu vode; najveći dio te vode ubrzo se (resorbira) u krv.
Grčevito zatvaranje grkljana (laringospazam), reflektorni prestanak disanja, koji put i rada srca, uzrok su što utopljenik uopće ne reagira, ne traži pomoć i u trenutku nestaje »pred očima«. Iako život osobe koja se utaplja može biti ugrožen vrstom vode (slatka je opasnija), temperaturom i zagađenošću, neposredna ugroženost života uvijek je naglo pomanjkanje kisika zbog toga što u pluća ne ulazi zrak, ili zbog nagloga prestanka krvotoka.
Prilikom spašavanja i pružanja pomoći utopljeniku, valja se držati ovih uputa:
- Spasilac mora paziti da sebe ne dovede u opasnost. Utopljeniku se prilazi plovilom (čamcem, daskom), ili mu se s obale doda motka, pojas za spašavanje. Spašavanje utopljenika u vodi opasan je postupak i zahtijeva dobre plivačke sposobnosti spasioca i poznavanje tehnike spašavanja.
- Već u vodi valja započeti umjetnim disanjem; ako je to zbog duboke vode nemoguće, počinje se u trenutku kada spasilac može stati u vodi.
- Masažu srca ne treba započinjati u vodi jer se ne može uspješno izvesti. Vješt plivač može započeti umjetnim disanjem još u vodi
- Pošto se žrtva izvuče iz vode, prema potrebi započinje umjetno disanje i masaža srca.
- Ne smije se gubiti vrijeme na istiskivanje vode iz pluća jer je to nemoguće. Pokušaj da se »isprazne pluća« je nesvrsishodan postupak i nepotreban gubitak dragocjenoga vremena. Uobičajenim postupcima, npr. prebacivanjem utopljenika preko koljena, ne izbacuje se voda iz pluća; utopljenik izbacuje vodu iz želuca. To se može učiniti samo ako je žrtva popila preveliku količinu tekućine i proširen želudac otežava disanje i krvotok.
Sve žrtve utapljanja, čak i one kojima je bila potrebna minimalna pomoć, valja prebaciti u bolnicu. Teške komplikacije mogu nastupiti više sati, pa i više dana od trenutka utapljanja.
