Krajolicima Zemlje potrebni su bili milijuni godina da postignu svoj sadašnji izgled, a još se uvijek mijenjaju. Izgled površine Zemlje je prvenstveno posljedica erozije stijena od strane vjetra, kiše, leda, mraza, mora i rijeka.
Erozija je prirodni proces koji nastaje pomicanja krutih tvari (zemlje, blata, kamena, itd.) kroz utjecaj vjetra, vode, ili pomicanja koja su uvjetovana silom gravitacije. Proces je u nekim slučajevima povećan kroz ljudske aktivnosti. Nakon prestanka djelovanja agensa erozije, materijal se taloži.
Jedan od najvažnijih uzročnika erozije je led, osobito pokretni led ili ledenjaci (glečeri). Prije manje od milijun godina – što je sa svim nedavno po geološkim mjerilima – velik dio sjeverne polutke svijeta bio je pokriven golemim pokrovom leda. To se razdoblje naziva ledeno doba. Kad su se ledenjaci spuštali površinom, mrvili su i nosili za sobom puno mekših stijena i zemlje iznad kojih su prolazili. To se obično događalo u planinskim regijama. Sav taj izmrvljeni materijal staložio se kad je led usporio svoje kretanje ili se istopio u nižim predjelima. Kretanje ledenjaka stvara vrlo neravne krajolike i zavojite doline, s nataloženim šljunkom i pijeskom na nižem tlu.
Tok rijeke također stvara svoj krajolik erozijom. Kad izbija iz planina veoma je voda brza toka i spuštajući se mrvi i nosi za sobom dijelove stijena različitih veličina. U isto vrijeme rijeka drobi i proširuje svoje korito u obliku slova V. Na nižem tlu teče sporije, ali još uvijek nosi za sobom velike količine blata, mulja, pijeska i šljunka. Kad dosegne ravne nizine polako vijuga prema moru taložeći svoj tovar koji stvara stepenaste plaže, pješčane prudove i ravnice od blata i mulja zvane aluvij. Rezultati erozije su produbljivanje korita rijeka, najpoznatiji primjer erozije je kanjon rijeke Colorado u SAD-u, zatim pomicanje obale mora kao najzamjetljiviji rezultati.
Vjetar je veoma važan uzročnik erozije. On ne samo što pomaže da se površina stijene troši, nego i odnosi rahli prah, pijesak i zemlju s izloženih površina i tako ih ogoli da mogu stupiti u djelovanje druge sile erozije. Voda je veća sila od vjetra za pomicanje zemlje, jer ono što radi vjetar u pustinji s pijeskom ne zovemo erozijom.
More ima snažnu erozivnu djelatnost. Obično je natovareno pijeskom i šljunkom koje taloži te na taj način stvara plaže i žalove. Valovi udaraju takvom snagom u obalu da izdube uvale tamo gdje su stijene meke, a rtove gdje su tvrđe. Kroz duga vremenska razdoblja valovi stvaraju i litice i špilje.
