Najobičniji primjer magnetizma su prirodni i trajni magneti koji privlače predmete od željeza.
To je samo očitovanje, vidljivo golim okom, mnogo složenijih pojava koje se ostvaruju kroz strukturu atoma neke tvari i koje su usko vezane uz električne pojave.
Magnetizam je jedan od fenomena zbog kojeg neki materijali djeluju privlačnom ili odbojnom silom na druge materijale. Elektricitet i magnetizam su usko vezani jer sve u biti nastaje iz gibanja elektrona, koji kruže oko jezgre atoma i oko vlastite osi. To gibanje zovemo spin. Gibanje elektrona odgovara malim prstenovima električne struje koji stvaraju električno polje.
Na svako električno polje, ma kako maleno bilo, vezano je jedno magnetsko polje, čiji se utjecaj osjeća na određenoj udaljenosti. Magnetske osobine materijala ovise o složenom rasporedu silnica malenih magnetskih polja, vezanih uz mnoge elektrone u atomima tih materijala. Svaki magnet ima dva pola, sjeverni N i južni S. Suprotni polovi se privlače, a isti odbijaju.
Djelovanje magnetskog polja možemo vidjeti ako stavimo magnet na list papira po kojemu su jednolično prosute željezne strugotine, pod utjecajem magnetizma strugotine će se rasporediti na poseban način. Crte duž kojih će se strugotine rasporediti su magnetske silnice, a to su crte duž kojih se ispoljava djelovanje magnetskog polja.
Znamo da postoje prirodni magneti, ali zbog činjenice da svako električno polje stvara i magnetsko polje, mogu se stvoriti umjetni magneti. Ako pustimo električnu struju kroz svitak, on se ponaša kao prirodni magnet koji može privući željeznu polugu. Što zavojnice imaju više navoja, to je magnetsko polje jače. Na tom se načelu temelje i golemi elektromagneti koji se rabe za podizanje velikih željeznih predmeta.
Zemlja se (možda zbog sastava njene jezgre) ponaša kao veliki magnet, koji oko sebe stvara magnetsko polje duž smjera koji ide približno od Sjevernog do Južnog Zemljina pola. Zbog toga se magnetska igla kompasa namješta smjeru sjever – jug. Kompas su poznavali već stari Kinezi, ali prvi je govorio o Zemlji kao magnetu engleski fizičar William Gilbert 1600. godine.
Magnetizam se dobiva iz elektriciteta a može se postići i obrnuto, ako vrtimo svitak između dva pola magneta, duž njega teče električna struja (inducirana struja). Isto se zbiva kad svitak miruje a vrti se magnet. Na mogućnosti dobivanja inducirane električne struje temelji se rad električnih generatora, kao što su dinamo i alternator, i općenito električni motori. I dinamo običnog bicikla radi na tom načelu.
