Preživljavanje najvećeg broja životinjskih vrsta ovisi gotovo uvijek o njihovoj sposobnosti da stvore skupinu.
Doista, zajednički život osigurava i međusobnu zaštitu među odraslim životinjama i nastavljanje vrste s brižljivom zaštitom mladih. Dok kod sisavaca polaznu jezgru čini obitelj, kukci zajednički život temelje na točno određenoj podjeli posla. U prvom je slučaju obitelj odgovorna za odrastanje mladih kojima treba skrb. Međutim, u drugom slučaju sve određuje broj jedinki koje sudjeluju u različitim djelatnostima, a sve u svrhu preživljavanja.
Postoje i životinje koje nikako ne mogu živjeti u zajednici nego samo kao osamljenici. Bogomoljka je, na primjer, tako napadački raspoložena da ne podnosi blizinu svojih istovrsnika. Kod slonova je najjača povezanost majke i mladunčeta. Nakon trudnoće, koja traje gotovo dvije godine, mlado treba mnogo nježnosti i zaštite. Bilo u pokretu ili za odmora, krdo uvijek pazi da mladi budu u sredini, okruženi majkama. Mužjaci idu na čelu i na kraju krda. U slučaju opasnosti oni daju znak, ali će najprije ženke junački braniti život mladih.
Na južnom polu, pingvini, nakon što su na jajima, izmjenjujući se, ležali i mužjak i ženka, rađaju se mladi koje odmah vode u društvo. To znači da rastu zajedno s drugim mladuncima. Pingvini ponekad stvore jata i do 200 000 jedinki.
Losovi, jeleni, divokoze i ostale druge životinje koje su u skupini lovine se okupljaju u grupu jer time povećavaju svoju sigurnost. Druga skupina životinja koje su lovci, okupljaju se jer im je u čoporu lov uspješniji. No to bi bila samo dva osnovna razloga za život u čoporu. Od vrste do vrste se to još nijansira. Slično ponašanje prisutno je i kod cijelog niza drugih životinjskih skupina, samo što se kod drugih skupina okupljanje drugačije naziva. Tako se veliki kopneni sisavci okupljaju u krda, kukci u rojeve, ribe u plove, a morski sisavci po jednima isto u plove, dok njihova okupljanja drugi zoolozi nazivaju školama.
Mravi, pčele i termiti su sigurno najsređenije vrste, s jasno određenim društvenim slojevima, sve prema njihovim zadaćama. Postoje radilice (nalaze hranu i prehranjuju kraljicu), vojnici (brinu se za obranu) i kraljica (za razmnožavanje). Najstarija zajednica je zajednica termita. Ali u ovom slučaju najstariji ne znači primitivan ili posebno jednostavan. Dovoljno je pomisliti na složenost termitnjaka, pravih gradova labirinata koji mogu doseći, kao u nekim tropskim područjima, visinu i preko 5 metara iznad tla. Dok u mravinjacima sve vrvi od radilica koje ulaze i izlaze kroz otvore, u termitnjacima se ne vidi niti jedan termit, niti bilo kakva pukotina za ulaz. Ulazne dvorane i hodnici su obično pri zemlji, skriveni među korijenjem drveća ili pod kamenjem. Kao kod pčela i mrava, razmnožavanje je i kod termita povjereno kraljici, za koju se brinu i koju hrane mladi termiti. Malo prije odlaganja jajašaca ona veličinom znatno nadmašuje ostale termite.
