Mjesec ( lat. Luna) je prirodni zemljin satelit. To je zapravo i najbliže nebesko tijelo koje je udaljeno u prosjeku 384.400 km od Zemlje.
Ovo je nebesko tijelo za čovjeka dugo predstavljalo zagonetku, oko koje su se ispredale čudne i fantastične priče. Novija znanstvena istraživanja, a pogotovo američki program Apollo, i stupanje čovjeka na Mjesečevo tlo, doveli su do niza epohalnih otkrića i skinuli su veo tajni s ovog Zemljina susjeda.
Čovjek, šetajući uvečer, obično diže pogled prema Mjesecu i nehotice se pita zašto ovo tijelo sja ako nije zvijezda? Odgovor je posve jednostavan.To malo nebesko tijelo, koje se okreće oko Zemlje, obasjava Sunce. Ta svjetlost se k nama odbija s Mjesečeve površine i mi vidimo jednu stranu Mjeseca. Zanimljivo je da ta svjetlost s Mjeseca siže do nas za 1,25 sekundi.
Onu drugu stranu Mjeseca, poznatiju kao tamnija strana Mjeseca, vidjeli smo samo na fotografijama snimljenim za vrijeme programa Apollo jer se kao i sva ostala svemirska tijela, okreće oko svoje osi, a za jedan okret treba mu također približno 29,5 dana. To je razlog što je prema nama Mjesec okrenut stalno istom stranom, a drugu stranu („tamna strana Mjeseca“) sa Zemlje nikada nije vidljiva. Sunčeva svjetlost, koja obasjava njegovu površinu, stvara neobične posljedice. Četrnaest dana zrake padaju izravno i zagrijavaju Mjesečevu površinu do velike temperature, da bi potom je to nebesko tijelo izloženo hladnoći duge i tamne noći.
