Na prvi pogled odgovor bi bio sporo, i ne biste pogriješili! Sigurno ste se nekad zagledali u puža koji se lagano kretao preko površine zemlje i pitali se kako je uopće u stanju kretati se kad nema “noge“ ili se one barem ne vide.
Zapravo, čitav donji dio puža je njegovo „stopalo. Potpuno je ravno i glatko, ali u svome sastavu ima mnoštvo mišića koji pužu služe da se kreće. Da bi se puž što lakše kretao, stopalo je opremljeno osjetljivim žlijezdama koje luče ljigavu sluz, tako da puž naprosto klizi po površini, pomalo se njišući.
To je „stopalo“ uistinu neobično. Toliko je grubo da puž može kliziti i po rubu najoštrijeg britve, a da se ne ozlijedi! Puž je i inače neobična životinja. Tako, na primjer, on nikad ne zaluta. Raspolaže prirodnim nagonom koji ga uvijek vraća u sklonište, bez obzira koliko je od njega odmakao. I premda puž obično ne teži više od petnaestak grama, u stanju je za sobom vući predmet teži od pola kilograma!
Postoje uglavnom dvije vrste puževa: puževi s ljušturom ili zaštitnom kućicom, i puževi balavci. Prvi imaju tijelo koje se potpuno uklapa u vijuge kućice; raspolažu snažnim mišićima, sposobnim uvući cijelo puževo tijelo u kućicu čim naiđe opasnost. A kao još jednu mjeru sigurnosti, puž, kad se već nađe u svom skrovištu, rožnastom pločom potpuno zatvori otvor kućice.
Puževi žive na kopnu ili u vodenoj sredini. Imaju jezik poput rašpe, na kojem se nalaze stotine sićušnih zubića koji mu služe za usitnjavanje hrane, pretežno biljaka.
