Obično ili obićno?

Kako je pravilno pisati: obično ili obićno?

Ovdje je riječ o dvojbi u pisanju između glasova /č/ i /ć/. Takve dvojbe veoma su česte u hrvatskom jeziku, a neki od poznatijih primjera pogrešnog pisanja su kuča (umjesto točnog kuća), vruče (umjesto pravilnog vruće), prića (umjesto pravilnog priča) i drugi.

Nažalost, nekim govornicima je vrlo teško razlikovati glasove č i ć, a nekima je to vrlo jednostavno i usvojili su to od najranijih dana. Također, postoje regije gdje je posebice teško usvajanje razlikovanja č i ć zbog njihovih lokalnih govora gdje te razlike nisu očite.

Ovdje je riječ o pridjevu kojim se označava nešto što nema nekog obilježja. Naglašen je kratkouzlaznim naglaskom. U hrvatskom standardnom jeziku pravilno je pisati obično, običan, obične…

Primjeri:

• Obično ti plaćaš sve pa si me baš iznenadio s molbom da platimo popola.
• On je obično dolazio po mene oko osam sati navečer kad bi se vraćao s posla.
• Obično ručam oko dva sata, a večeram oko šest sati.
• Mi smo obično odlazili u šetnje ujutro i uvečer, ali zbog mog zaposlenja to više nije bilo moguće.
• Ti si se obično sređivala satima, a otkad si u vezi samo obučeš trenirku i izlaziš vani.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše pridjev i prilog obično. Pravilno se piše i običnog, običan, obični, obična, običnih, običnima… Pravilno se pišu i imenice običnost i neobičnost, uobičajenost i neuobičajenost, pridjevi neobičan i neuobičajen.