Besprijekorno ili besprjekorno?

Kako je pravilno pisati: besprijekorno ili besprjekorno?

Ovdje je riječ o dvojbi u pisanju između glasovnih skupina /ije/ i /je/. Takve su dvojbe vrlo česte u hrvatskom jeziku i predstavljaju problem velikom broju govornika.

Neke od češćih grešaka u pisanju su pogrešno pisanje pridjeva: ljep (umjesto pravilnog lijep), viječan (umjesto pravilnog vječan) i tako dalje. Kod imenica to su vjest (umjesto pravilnog vijest), sijećanje (umjesto pravilnog sjećanje), cjena (umjesto pravilnog cijena) i druge.

Dakle, dvojbe u pisanju između glasova /ije/ i /je/ veoma su česte u hrvatskom jeziku. Ovdje je riječ o prilogu kojim se označava nešto što je savršeno. Naglašen je dugouzlaznim naglaskom. U hrvatskom standardnom jeziku pravilno je pisati besprijekorno, besprijekorni, besprijekorne…

Primjeri:

• Kod nje je uvijek sve moralo biti besprijekorno.
• Besprijekorni rezultati ispita naveli su profesoricu da posumnja u varanje.
• Besprijekornu kvalitetu života nude pojedini europski gradovi.
• Naša djeca su besprijekorna, vjerovale su mlade mame.
• Nije htjela da taj događaj ima jednu manu, sve je moralo biti besprijekorno.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše pridjev i prilog besprijekorni, besprijekorno, besprijekorna, besprijekoran…