Mijera ili mjera?

Kako je pravilno pisati: mijera ili mjera?

U hrvatskom jeziku mnogobrojni govornici dvoje o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/. Dok neki govornici tvrde da im pisanje takvih dvojbenih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.

Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određene iznimke. Tako je npr. kod riječi ‘rječnik’ koju većina stanovnika izgovara dugo, a pravilno se piše oblik s /je/: rječnik. Kod nekih pak riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.

Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/. Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).

Kad je riječ o ovoj dvojbi, važno je znati da imenica dolazi od praslavenskog i staroslavenskog měra, a u hrvatskom jeziku imenica ima kratkosilazni naglasak (kratki izgovor). Stoga je ispravno pisati: mjera, mjere, mjeri, mjerom, mjerama. Također i: mjerač, mjerilo, mjeriti, mjerodavan, izmjeriti, odmjeriti…

Primjeri:

• Ti stvarno nemaš mjeru i ne bi uopće smio piti alkohol.
• Koja je mjera zaštite nakon cijepljenja?
• Kakve su to mjere sad stupile na snagu?
• Morat ćemo poduzeti preventivne mjere.
• O mjerama zaštite moglo bi se raspravljati.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše imenica ženskog roda mjera, mjere, mjeri, mjerom, mjerama.