Očuh ili oćuh?

Kako je pravilno pisati: očuh ili oćuh?

Ovdje je riječ o dvojbi u pisanju između glasova /č/ i /ć/. Takve dvojbe veoma su česte u hrvatskom jeziku, a neki od poznatijih primjera pogrešnog pisanja su kuča (umjesto točnog kuća), vruče (umjesto pravilnog vruće), prića (umjesto pravilnog priča) i drugi.

Nažalost, nekim govornicima je vrlo teško razlikovati glasove č i ć, a nekima je to vrlo jednostavno i usvojili su to od najranijih dana. Također, postoje regije gdje je posebice teško usvajanje razlikovanja č i ć zbog njihovih lokalnih govora gdje te razlike nisu očite.

U ovom primjeru, imenica označava majčinog muža njezinoj djeci iz prethodnog braka, a nastala je prema praslavenskoj riječi za oca (otьcь). Pravilno ju je pisati s č: očuh, očuha, očuhu, očuhom, očusi, očuha, očusima, očuhov…

Primjeri:

• Optužila je svojeg očuha da krade njezinu hranu u hladnjaku.
• Njezin je očuh bio novi gradonačelnik.
• Vidjela je svojeg očuha kako kupuje predivan nakit za njezinu majku.
• Očuh je došao s posla, a majka je već imala spremnu večeru.
• Jesi li već upoznala mojeg očuha?
• Njegov očuh ide na nogomet s mojim ocem.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše imenica muškog roda očuh, očuha, očuhu, očuhom. Pravilno se piše posvojni pridjev očuhov, očuhova, očuhovo.