Povijesničar ili povjesničar?
Kako je pravilno pisati: povjesničar ili povijesničar?
U hrvatskom jeziku mnogobrojni govornici dvoje o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/. Dok neki govornici tvrde da im pisanje takvih dvojbenih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.
Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određene iznimke. Tako je npr. kod riječi ‘rječnik’ koju većina stanovnika izgovara dugo, a pravilno se piše oblik s /je/: rječnik. Kod nekih pak riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.
Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/. Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).
Imenica u ovom primjeru označava onog koji se bavi proučavanjem povijesti, poznati su nazivi i historičar ili historiograf. Dolazi od imenice povijest i na prvom slogu ima kratkosilazni naglasak i pravilno se piše: povjesničar, povjesničara, povjesničarima, povjesničarka, povjesničarkama….
Primjeri:
- Moj je muž povjesničar i nije još nikad radio u struci.
- Možeš biti i amaterski povjesničar, ne moraš se time profesionalno baviti.
- Ovo je treća knjiga dalmatinskog povjesničara.
- Povjesničar i arhitekt zajedno su pisali knjigu o tom nalazištu.
- Nisam nikad želio biti povjesničar, već kuhar.
U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše imenica muškog roda povjesničar, povjesničara, povjesničaru, povjesničarima… Imenica ženskog roda pravilno se piše povjesničarka.