Vjernik ili vijernik?

Kako je pravilno pisati: vjernik ili vijernik?

U hrvatskom jeziku mnogobrojni govornici dvoje o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/. Dok neki govornici tvrde da im pisanje takvih dvojbenih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.

Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određene iznimke. Tako je npr. kod riječi ‘rječnik’ koju većina stanovnika izgovara dugo, a pravilno se piše oblik s /je/: rječnik. Kod nekih pak riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.

Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/. Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).

Imenica muškog roda dolazi od imenice vjera i naglašena je dugosilaznim naglaskom. Pravilno se piše vjernik, vjernika, vjerniku, vjernički, vjernicima, vjernikom…

Primjeri:

• Cijelo vrijeme je morao skrivati da je i on zapravo vjernik.
• Bio je vjernik, ali se sramio priznati.
• O vjernicima nije lijepo ni mislio ni govorio.
• Moj otac je praktični vjernik, zaista živi svoju vjeru.
• Kako se možeš nazivati vjernikom nakon svega?

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše imenica muškog roda vjernik. Imenica ženskog roda piše se vjernica.