Pjetlić ili pijetlić?

Kako je pravilno pisati: pjetlić ili pijetlić?

U hrvatskom jeziku mnogobrojni govornici dvoje o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/. Dok neki govornici tvrde da im pisanje takvih dvojbenih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.

Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određene iznimke. Tako je npr. kod riječi ‘rječnik’ koju većina stanovnika izgovara dugo, a pravilno se piše oblik s /je/: rječnik. Kod nekih pak riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.

Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/. Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).

U ovom primjeru, riječ je o umanjenici ili deminutivu imenice pijetao. Ova imenica muškog roda naglašena je kratkuzlaznim naglaskom na prvom slogu. Pravilno je pisati pjetlić, pjetlića, pjetliću, pjetlići…

Primjeri:

• Kad smo bili na farmi najviše me se dojmio šareni veseli pjetlić.
• Nije znala gdje je pjetlić i tražila ga je svuda, a nitko se nije usudio reći joj da je završio u loncu.
• Pjetlić se popeo visoko i ponosno se šepirio i hvalio svojim perjem.
• Nitko nema lijepog pjetlića kao što ga imam ja.
• Danas se igramo s pjetlićem, a već sutra ga jedemo za večeru.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše deminutiv ili umanjenica imenice muškog roda pijetao – pjetlić, pjetlića, pjetliću, pjetlićem, pjetlićima, pjetlići…