Potkrijepiti ili podkrijepiti?

Kako je pravilno pisati: potkrijepiti ili podkrijepiti?

Ovdje je riječ o tome provodi li se ili ne provodi glasovna promjena jednačenja suglasnika po zvučnosti. Jednačenje suglasnika po zvučnosti glasovna je promjena u kojoj se jedan pored drugog nađu dva suglasnika različita po zvučnosti, te se prvi suglasnik zamjenjuje svojim (zvučnim ili bezvučnim) parnjakom.

Postoje i slučajevi koji su iznimke u kojima se ne provodi jednačenje suglasnika po zvučnosti, primjerice u nekim stranim riječima (Habsburgovci) i dr.

U ovom primjeru, riječ je o svršenom glagolu koji se tvori od prefiksa pod-, pridjeva krepak i glagola krijepiti. U tvorbi ove imenice zvučni glas d nađe se ispred bezvučnog k. Zvučni glas d se obezvučuje i prelazi u svoj bezvučni parnjak t (pod + krijepiti > potkrijepiti). Pravilno je pisati potkrijepiti, potkrijepim, potkrijepiš, potkrijepi, potkrijepimo…

Primjeri:

• Možeš li svoje tvrdnje potkrijepiti ikakvim dokazima ili pričom samo ubijaš dosadu?
• Čime možemo potkrijepiti tu izjavu, možda nekim argumentima ili dokazima?
• Potkrijepili su dokumentacijom sve usmene tvrdnje koje su do sada bile izrečene.
• Potkrijepili su priču dokazima i više nije nitko sumnjao u njih.
• Svaka rečenica mora biti potkrijepljena izvorima iz literature.
• Svoje riječi morate potkrijepiti i djelima.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše glagol potkrijepiti, potkrijepio, potkrijepila, potkrijepili, potkrijepilo, potkrijepim, potkrijepite, potkrijepimo, potkrijepiš… Glagolski pridjev trpni piše se potkrijepljen, potkrijepljena, potkrijepljena, potkrijepljeni, potkrijepljene, potkrijepljena. Odnosno, u tvorbi glagola potkrijepiti provodi se glasovna promjena jednačenja suglasnika po zvučnosti (pod + krijepiti > podkrijepiti > potkrijepiti).