Autolimar ili auto limar?

Kako je pravilno pisati: auto limar ili autolimar?

Kad je riječ o pravilima sastavljenog i rastavljenog pisanja u hrvatskom jeziku, govornici nerijetko nailaze na probleme i rade greške u pisanju. Ponajprije je riječ o tome da se mnoge riječi izgovaraju sastavljeno, spojeno, a pravilno ih je odvojeno pisati. S druge strane, kod nekih riječi pravilno je sastavljeno pisanje, ali ih govornici pišu rastavljeno odnosno odvojeno. Najčešći je uzrok tome što su riječi često sastavljene od više sastavnica, pa se govornicima vjerojatno čini pravilno pisati ih odvojeno.

Kod glagola se najčešće griješi u pisanju niječnice ne sastavljeno s glagolom koji slijedi. Pravilno je pisati ne radim, ne trči, ne pleše, ne odlazi, ne volimo, ne žele, ne rade, ne pjevam i tako dalje. Međutim, kad je riječ o imenicama s niječnicom ne, pravilno ih je pisati sastavljeno: nerad, nemoć, nebriga, nekultura i dr.

Kod imenice autolimar prefiks auto skraćeni je oblik riječi automobil. Ne valja ga miješati s prefiksoidom auto koji upućuje na samostalnost drugog dijela složenice ili da se što odnosi na samog sebe (poput autobiografije, autocenzure, autogola). Autolimar, po definiciji, osoba je koja popravlja metalne dijelove karoserije automobila i sličnih vozila. Pridjev glasi autolimarski, a autolimarska radionica je autolimarija. Autolimar piše se sastavljeno, kao i slični primjeri: autoalarm (automobilski alarm), autoservis (automobilski servis) i dr. Pravilno je pisati autolimar.

Primjeri:

• Nije bio sretan što će opet morati ići kod automilara.
• Nakon te prometne nesreće znao je da ga čeka posjet autolimaru.
• Nije bio zadovoljan urađenim poslom kod autolimara.
• Maštao je o karijeri književnika, ali ga je život odveo drugim putem i postao je autolimar.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše sastavljeno odnosno skupa imenica muškog roda autolimar, autolimara, autolimaru, autolimarima… Kao jedna riječ pišu se i imenice autolakirer, automehaničar, autoserviser, i druge