Ničiji ili nićiji?

Kako je pravilno pisati: ničiji ili nićiji?

Ovdje je riječ o dvojbi u pisanju između glasova /č/ i /ć/. Takve dvojbe veoma su česte u hrvatskom jeziku, a neki od poznatijih primjera pogrešnog pisanja su kuča (umjesto točnog kuća), vruče (umjesto pravilnog vruće), prića (umjesto pravilnog priča) i drugi.

Nažalost, nekim govornicima je vrlo teško razlikovati glasove č i ć, a nekima je to vrlo jednostavno i usvojili su to od najranijih dana. Također, postoje regije gdje je posebice teško usvajanje razlikovanja č i ć zbog njihovih lokalnih govora gdje te razlike nisu očite.

Dakle, dvojbe u pisanju između glasova /č/ i /ć/ veoma su česte u hrvatskom jeziku. Ovdje je riječ o zamjenici koja označava nešto što ne pripada nikome, što nema vlasnika. Naglašena je kratkosilaznim naglaskom na prvom slogu. Pravilno je pisati ničiji, ničijem, ničijeg…

Primjeri:

• Ja nisam vaš i nisam ničiji, nitko me ne posjeduje na ovoj Zemlji.
• Ničiji sin nije bio poznat po dobroti kao njegov.
• Mislim da je ovo ničiji pas. Nisam ga nikad vidio s nekim u šetnji.
• Ničije dijete nije lijepo kao naše – rekla je to s punom sigurnošću majka.
• Ničiji dan nije toliko zabavan kao moj koji provedem s troje vesele djece.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše zamjenica ničiji, ničija, ničije, ničijoj, ničijeg, ničijima, ničijih…