Viču ili viću?

Kako je pravilno pisati: viču ili viću?

Ovdje je riječ o dvojbi u pisanju između glasova /č/ i /ć/. Takve dvojbe veoma su česte u hrvatskom jeziku, a neki od poznatijih primjera pogrešnog pisanja su kuča (umjesto točnog kuća), vruče (umjesto pravilnog vruće), prića (umjesto pravilnog priča) i drugi.

Nažalost, nekim govornicima je vrlo teško razlikovati glasove č i ć, a nekima je to vrlo jednostavno i usvojili su to od najranijih dana. Također, postoje regije gdje je posebice teško usvajanje razlikovanja č i ć zbog njihovih lokalnih govora gdje te razlike nisu očite.

Dakle, dvojbe u pisanju između glasova /č/ i /ć/ veoma su česte u hrvatskom jeziku. Ovdje je riječ o trećem licu množine prezenta glagola vikati koji znači vikom dozivati, glasati se jakim glasom ili galamiti. Doazi od praslavenskog vykati te je naglašen dugouzlaznim naglaskom. Pravilno je pisati viču.

Primjeri:

• Poslušaj samo kako viču ta djeca koja se igraju u dvorištu zgrade.
• Tvoji roditelji viču cijelo vrijeme, čak i kad sjede jedno pored drugoga.
• Mislim da vičeš bez razloga, trebao bi se smiriti.
• Zašto viču toliko glasno?
• Djeca viču jer su vesela, razigrana i željna života.
• Odrasli viču kad su ljuti.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše glagol vikati u trećem licu množine prezenta – viču. Cijeli prezent glasi: vičem, viče, vičeš, vičemo, vičete, viču.