Kako se piše pravilno na hrvatski?

Vjekovi ili vijekovi?

Kako je pravilno pisati: vijekovi ili vjekovi?

U hrvatskom jeziku mnogobrojni govornici dvoje o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/. Dok neki govornici tvrde da im pisanje takvih dvojbenih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.

Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određene iznimke. Tako je npr. kod riječi ‘rječnik’ koju većina stanovnika izgovara dugo, a pravilno se piše oblik s /je/: rječnik. Kod nekih pak riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.

Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/. Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).

Ovdje je riječ o nominativu i vokativu množine imenice vijek koja označava život čovjeka, velikog razdoblje ili stoljeće. Naglašena je dugosilaznim naglaskom. Pravilno je pisati vjekovi, vjekova, vjekove, vjekovima…

Primjeri:

  • Vjekovi povijesti upravo leže pod vašim nogama.
  • Razmišljao je o davnim vjekovima i kako se tad živjelo i razmišljalo.
  • Vjekovima će se govoriti o tvojoj hrabrosti i spremnosti na žrtvu.
  • Ovdje su Hrvati živjeli vjekovima, a danas pak žive drugdje.
  • U vijeke vjekova, amen.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše imenica u množini – vjekovi, vjekovima, vjekova. U jednini piše se s ije – vijek, vijeka, vijekom, vijeku.