Unučad ili unućad?

Kako je pravilno pisati: unučad ili unućad?

Ovdje je riječ o dvojbi u pisanju između glasova /č/ i /ć/. Takve dvojbe veoma su česte u hrvatskom jeziku, a neki od poznatijih primjera pogrešnog pisanja su kuča (umjesto točnog kuća), vruče (umjesto pravilnog vruće), prića (umjesto pravilnog priča) i drugi.

Nažalost, nekim govornicima je vrlo teško razlikovati glasove č i ć, a nekima je to vrlo jednostavno i usvojili su to od najranijih dana. Također, postoje regije gdje je posebice teško usvajanje razlikovanja č i ć zbog njihovih lokalnih govora gdje te razlike nisu očite.

Dakle, dvojbe u pisanju između glasova /č/ i /ć/ veoma su česte u hrvatskom jeziku. Ovdje je riječ o zbirnoj imenici srednjeg roda. Naglašena je kratkouzlaznim naglaskom. U hrvatskom standardnom jeziku pravilno je pisati unučad, unučadi…

Primjeri:

• Imao je mnogo unučadi s kojima je provodio vikende.
• Moja je unučad dobra i plemenita, baš kao i njihov djed.
• Glavna tema mnogih djedova i baka jest njihova unučad.
• Zbog unučadi kuhala je pekmez i pekla tople kifle.
• Kada dolazi tvoja unučad iz Njemačke?
• Imala je prekrasnu unučad koja ju je obožavala.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše zbirna imenica srednjeg roda unučad. Pravilno se piše i imenica srednjeg roda unuče, imenica ženskog roda unučica i imenica muškog roda unučić.