Griješiti ili grješiti?

Kako je pravilno pisati: griješiti ili grješiti?

U hrvatskom jeziku mnogobrojni govornici dvoje o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/. Dok neki govornici tvrde da im pisanje takvih dvojbenih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.

Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određene iznimke. Tako je npr. kod riječi ‘rječnik’ koju većina stanovnika izgovara dugo, a pravilno se piše oblik s /je/: rječnik. Kod nekih pak riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.

Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/. Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).

Glagol označava činiti grijeh, a imenica grijeh dolazi iz praslavenskog grěxъ. U hrvatskom standardnom jeziku pravilno je pisati: griješiti, griješim, griješiš, griješi, griješio, griješila, griješili, griješit ću, grijeh… No, ispravno je pisati: grehota, greška, pogreška, grešan.

Primjeri:

• Volim griješiti i volim greške ponavljati sto puta.
• Nisam mogla pogriješiti jer sam vježbala tjednima.
• Znala je griješiti na neki inovativan i zanimljiv način.
• Griješio je u životu, ali se na kraju ipak pokajao.
• Nisam znao niti griješiti kako treba, toliko sam zapravo loš.
• Griješiš u pripremi salate od krumpira.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše nesvršeni glagol griješiti. Imenica se također piše s ije – grijeh.