Bijednik ili bjednik?
Kako je pravilno pisati: bijednik ili bjednik?
U hrvatskom jeziku mnogobrojni govornici dvoje o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/. Dok neki govornici tvrde da im pisanje takvih dvojbenih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.
Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određene iznimke. Tako je npr. kod riječi ‘rječnik’ koju većina stanovnika izgovara dugo, a pravilno se piše oblik s /je/: rječnik. Kod nekih pak riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.
Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/. Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).
Imenica bijednik nastaje od imenice bijeda, te ju je zbog dužine sloga pravilno pisati s ije: bijednik. Sa slogom ije pišu se i: bijednica, bijeda, bijediti, bijedničin, bijednost, bijedno. Imenica bijednik zadržava slog ije u svim padežnim oblicima: bijednicima, bijedniče, bijednikom i dr. Pravilno je pisati bijednik.
Primjeri:
- Ne želim vidjeti tog bijednika više nikad u životu.
- Taj je bijednik ulazio u naš stan dok smo bili na putovanjima.
- Zbog tog bijednika više ne dolazim u svoj rodni grad.
- Za tog bijednika ne želim čuti.
U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše imenica muškog roda bijednik, bijednika, bijedniku, bijednikom, bijednici, bijednicima… Pišu se pravilno i imenice ženskog roda bijeda i bijednica.