Preko ili prijeko?

Kako je pravilno pisati: preko ili prijeko?

U ovom jezičnom pitanju riječ je o pravilnom pisanju priloga – preko, prijeko ili prjeko.
U hrvatskom jeziku mnogobrojni govornici dvoje o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/. Dok neki govornici tvrde da im pisanje takvih dvojbenih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.

Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određene iznimke. Tako je npr. kod riječi ‘rječnik’ koju većina stanovnika izgovara dugo, a pravilno se piše oblik s /je/: rječnik. Kod nekih pak riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.

Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/. Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).

Ove obje riječi prihvaćene su u hrvatskom jeziku, no nemaju isto značenje. Prijeko je prilog i pridjev koji označava nešto nužno i veoma potrebno ili nešto poprijeko, oštro.

Primjeri:

• To je prijeko potrebno.
• Morao je ići na prijeki sud.
• Gledao me prijeko da mi se ledila krv u žilama.

S druge strane, prijedlog preko označava s druge strane, po nečemu, više od.

Primjeri:

• Prešao je preko rijeke.
• Pazi kad prelaziš preko ceste.
• Litra vode na aerodromu košta preko dvadeset kuna
• Preko vode do slobode.

Dakle, oba su načina pisanja prihvaćena, ali ne i jednaka.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše i preko (prijedlog) i prijeko (prilog i pridjev).