Prevelik ili pre velik?

Kako je pravilno pisati: pre velik ili prevelik?

Kad je riječ o pravilima sastavljenog i rastavljenog pisanja u hrvatskom jeziku, govornici nerijetko nailaze na probleme i rade greške u pisanju. Ponajprije je riječ o tome da se mnoge riječi izgovaraju sastavljeno, spojeno, a pravilno ih je odvojeno pisati. S druge strane, kod nekih riječi pravilno je sastavljeno pisanje, ali ih govornici pišu rastavljeno odnosno odvojeno. Najčešći je uzrok tome što su riječi često sastavljene od više sastavnica, pa se govornicima vjerojatno čini pravilno pisati ih odvojeno.

Kod glagola se najčešće griješi u pisanju niječnice ne sastavljeno s glagolom koji slijedi. Pravilno je pisati ne radim, ne trči, ne pleše, ne odlazi, ne volimo, ne žele, ne rade, ne pjevam i tako dalje. Međutim, kad je riječ o imenicama s niječnicom ne, pravilno ih je pisati sastavljeno: nerad, nemoć, nebriga, nekultura i dr.

U ovoj dvojbi, riječ je o pridjevu koji označava nešto što je previše veliko. Naglašen je kratkouzlaznim naglaskom. U hrvatskom standardnom jeziku pravilno je pisati prevelik, prevelika, preveliki, prevelike…

Primjeri:

• Mislim da mi je ovaj kaput mrvicu prevelik, što ti misliš?
• Prevelika je razlika u godinama ako si ti išla u vrtić kad je on već bio na fakultetu.
• Prevelike količine hrane dovele su nas do situacije da se svakodnevnom borimo s pretilosti djece.
• Što se tiče prevelikog unosa kalorija, tu sam stručnjak iz prakse.
• Preveliki su brojevi u toj trgovini pa niti ne ulazim.
• Prevelik je taj broj, mislim da je stvarna brojka mnogo manja.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše sastavljeno odnosno spojeno pridjev prevelik, prevelika, preveliko, preveliki, prevelikih, prevelikog, prevelikima…