Prićati ili pričati?
Kako je pravilno pisati: pričati ili prićati?
Ovdje je riječ o dvojbi u pisanju između glasova /č/ i /ć/. Takve dvojbe veoma su česte u hrvatskom jeziku, a neki od poznatijih primjera pogrešnog pisanja su kuča (umjesto točnog kuća), vruče (umjesto pravilnog vruće), prića (umjesto pravilnog priča) i drugi.
Nažalost, nekim govornicima je vrlo teško razlikovati glasove č i ć, a nekima je to vrlo jednostavno i usvojili su to od najranijih dana. Također, postoje regije gdje je posebice teško usvajanje razlikovanja č i ć zbog njihovih lokalnih govora gdje te razlike nisu očite.
Riječ je o nesvršenom glagolu koji dolazi od praslavenskog pritъča te označava usmeno kazivanje ili opisivanje događaja ili razgovor. Pravilno je pisati pričati, pričam, pričaš, priča, pričamo, pričate…
Primjeri:
- Sva je priča stala u trenutku kad se on pojavio u sobi.
- Pričali su neke gluposti pa bolje da ih ništa nismo čuli.
- O čemu pričate, smije li se znati?
- Pričali su o mjesecu, zvijezdama i ljepoti prirode.
- Koliko možete pričati, niste se ugasile već satima?!
- Pričamo o ljubavi.
- Baka mi je pričala o nekim događajima iz njezina djetinjstva.
U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše glagol pričati, pričam, priča, pričaju, pričali, pričao, pričale, pričajući, pričat ćemo… Pravilno se piše i imenica priča. Pišu se ispravno i glagoli popričati, zapričati, ispričati…