Šutjeti ili šutijeti?
Kako je pravilno pisati: šutjeti ili šutijeti?
U hrvatskom jeziku mnogobrojni govornici dvoje o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/. Dok neki govornici tvrde da im pisanje takvih dvojbenih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.
Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određene iznimke. Tako je npr. kod riječi ‘rječnik’ koju većina stanovnika izgovara dugo, a pravilno se piše oblik s /je/: rječnik. Kod nekih pak riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.
Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/. Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).
Ovdje je riječ o glagolu koji znači ne govoriti, ne davati glasa. Naglašen je dugouzlaznim naglaskom. Pravilno je pisati šutjeti, šutim, šutiš, šuti..
Primjeri:
- Nije više mogao šutjeti pa je rekao sve što mu je bilo na srcu.
- Najljepše je bilo šutjeti s njim, pored njega, a sad to više nije bilo moguće…
- Ona je voljela šutjeti i ispijati kavu u miru, a svekrva nije prestajala brbljati.
- Nije mogla šutjeti niti minute i to me dovodilo do ludila.
- On je šutio cijelo vrijeme, a njegova djevojka je govorila bez prestanka.
U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše glagol šutjeti. Glagolski pridjev radni glasi šutio, šutjela, šutjelo, šutjeli, šutjele, šutjela. Prezent glasi šutim, šutiš, šuti, šutimo, šutite, šute.