Ukućani ili ukučani?

Kako je pravilno pisati: ukućani ili ukučani?

Ovdje je riječ o dvojbi u pisanju između glasova /č/ i /ć/. Takve dvojbe veoma su česte u hrvatskom jeziku, a neki od poznatijih primjera pogrešnog pisanja su kuča (umjesto točnog kuća), vruče (umjesto pravilnog vruće), prića (umjesto pravilnog priča) i drugi.

Nažalost, nekim govornicima je vrlo teško razlikovati glasove č i ć, a nekima je to vrlo jednostavno i usvojili su to od najranijih dana. Također, postoje regije gdje je posebice teško usvajanje razlikovanja č i ć zbog njihovih lokalnih govora gdje te razlike nisu očite.

Ovdje je riječ o nominativu množine imenice koja označava člana kućanstva. Pravilno se piše ukućani, ukućanin, ukućanina, ukućanima…

Primjeri:

• Moji ukućani mi užasno idu na živce jer ostavljaju okolo svoje stvari kako ih je volja.
• Što se tiče mojih ukućana, oni bi te vrlo rado prihvatili.
• Moji su ukućani dobri i plemeniti ljudi, za njih se ne moraš brinuti.
• Svi ukućani moraju sudjelovati u obvezama u kućanstvu.
• Ukućani se nikako nisu mogli pomiriti s dolaskom novog, ali neželjenog, člana.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše imenica muškog roda u nominativu množine – ukućani. Pravilno je pisati i ukućanin, ukućanina, ukućaninu, ukućaninom, ukućanima, ukućana… Pravilno se pišu i imenice kućanica, kućanstvo, kuća, okućnica, kućica, kućerak, kućetina, pridjevi kućanski i kućni, glagol skućiti se, i tako dalje.