Viječnik ili vijećnik?
Kako je pravilno pisati: viječnik ili vijećnik?
Ovdje je riječ o dvojbi u pisanju između glasova /č/ i /ć/. Takve dvojbe veoma su česte u hrvatskom jeziku, a neki od poznatijih primjera pogrešnog pisanja su kuča (umjesto točnog kuća), vruče (umjesto pravilnog vruće), prića (umjesto pravilnog priča) i drugi.
Nažalost, nekim govornicima je vrlo teško razlikovati glasove č i ć, a nekima je to vrlo jednostavno i usvojili su to od najranijih dana. Također, postoje regije gdje je posebice teško usvajanje razlikovanja č i ć zbog njihovih lokalnih govora gdje te razlike nisu očite.
Dakle, dvojbe u pisanju između glasovnih skupina /č/ i /ć/ veoma su česte u hrvatskom jeziku. Imenica dolazi od druge imenice, vijeće, i naglašena je dugosilaznim naglaskom. Pravilno se piše vijećnik, vijećnika, vijećniku, vijećnikom, vijećnici, vijećnicima…
Primjeri:
- Taj je većnik bio uključen u nekoliko afera.
- Vijećnik HDZ-a nije se slagao s odlukom većine.
- On je bio vijećnik, a ona zaposlenica muzeja.
- Vijećnik se pobunio zbog nesuvislih pitanja novinara.
U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše imenica muškog roda vijećnik, vijećnika, vijećniku, vijećnikom, vijećnici, vijećnicima… Pravilno se piše i imenica ženskog roda vijećnica, glagolska imenica vijećanje.