Vrijeđanje ili vrjeđanje?

Kako je pravilno pisati: vrijeđanje ili vrjeđanje?

U hrvatskom jeziku mnogobrojni govornici dvoje o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/. Dok neki govornici tvrde da im pisanje takvih dvojbenih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.

Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određene iznimke. Tako je npr. kod riječi ‘rječnik’ koju većina stanovnika izgovara dugo, a pravilno se piše oblik s /je/: rječnik. Kod nekih pak riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.

Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/. Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).

Dakle, dvojbe u pisanju između glasovnih skupina /ije/ i /je/ veoma su česte u hrvatskom jeziku. Ovdje je riječ o glagolskoj imenici koja dolazi od glagola vrijeđati. Naglašena je dugouzlaznim naglaskom. U hrvatskom standardnom jeziku pravilno je pisati vrijeđanje, vrijeđanja, vrijeđanju…

Primjeri:

• Nije više mogla trpjeti vrijeđanje od strane njezinih cimerica pa se odlučila iseliti.
• Vrijeđanje je prevršilo svaku mjeru.
• Bilo mi je dosta vrijeđanja od strane šefa i ravnateljice.
• Dala je otkaz nakon ponovnog vrijeđanja koje je pretrpjela od svojeg šefa.
• Odlučila je da u novoj godini više neće trpjeti ničije vrijeđanje.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše glagolska imenica vrijeđanje, vrijeđanja, vrijeđanju, vrijeđanjem…