Čik ili ćik?
Kako je pravilno pisati: čik ili ćik?
Ovdje je riječ o dvojbi u pisanju između glasova /č/ i /ć/. Takve dvojbe veoma su česte u hrvatskom jeziku, a neki od poznatijih primjera pogrešnog pisanja su kuča (umjesto točnog kuća), vruče (umjesto pravilnog vruće), prića (umjesto pravilnog priča) i drugi.
Nažalost, nekim govornicima je vrlo teško razlikovati glasove č i ć, a nekima je to vrlo jednostavno i usvojili su to od najranijih dana. Također, postoje regije gdje je posebice teško usvajanje razlikovanja č i ć zbog njihovih lokalnih govora gdje te razlike nisu očite.
Dakle, dvojbe u pisanju između glasova /č/ i /ć/ veoma su česte u hrvatskom jeziku. Ovdje je riječ o imenici muškog roda kojom se u razgovornom jeziku označava opušak. Naglašena je kratkosilaznim naglaskom. Pravilno je pisati čik, čika, čiku, čiče, čikom, čikovi…
Primjeri:
- Sjedila je na balkonu kad je primijetila da netko s petog kata baca čikove i papiriće od žvakaćih guma.
- Prema čiku koji je ostao na mjestu zločina uspjeli su odrediti tko je ubojica.
- Iako je bio strastveni pušač, bio je veoma uredan. Nikad nije ostavljao čikove iza sebe.
- Pokupili su čikove koje su uzvanici ostavili iza sebe.
- Mrzila je vidjeti čikove u pepeljari koje muž nikad nije bacao u smeće.
- Park je bio prepun razbijenih boca, čikova i praznih vrećica čipsa.
U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše imenica muškog roda čik, čika, čiku, čikovi, čikovima. Ta imenica pripada razgovornom stilu. Valjalo bi je zamijeniti imenicom muškog roda opušak.