Svjedodžba ili svjedočba?

Kako je pravilno pisati: svjedodžba ili svjedočba?

Ovdje je riječ o tome provodi li se ili ne provodi glasovna promjena jednačenja suglasnika po zvučnosti. Jednačenje suglasnika po zvučnosti glasovna je promjena u kojoj se jedan pored drugog nađu dva suglasnika različita po zvučnosti, te se prvi suglasnik zamjenjuje svojim (zvučnim ili bezvučnim) parnjakom.

Postoje i slučajevi koji su iznimke u kojima se ne provodi jednačenje suglasnika po zvučnosti, primjerice u nekim stranim riječima (Habsburgovci) i dr.

Imenica, u ovom primjeru, dolazi od glagola svjedočiti. Kad se bezvučni glas č nađe ispred zvučnog glasa b, prelazi u svoj zvučni parnjak dž. Ta se promjena naziva jednačenje suglasnika po zvučnosti. Imenicu je pravilno pisati: svjedodžba, svjedožbi, svjedodžbe, svjedodžbama, svjedodžaba…

Primjeri:

• Još nije došao po svjedodžbu, a diplomirao je prije deset godina.
• U njezinoj svjedodžbi bile su same petice, a kod mene potpuno suprotno.
• Jesi li dobio svjedodžbu ili kakvu potvrdu o završenom tečaju?
• U mojoj svjedodžbi nedostaje nekoliko predmeta.
• Sramio se pokazati svoju svjedodžbu.
• Bio je toliko buntovan da je spalio svoju svjedodžbu na kraju godine.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše imenica ženskog roda svjedodžba, svjedodžbi, svjedodžbe, svjedodžbama… Imenica nastaje od glagola svjedočiti, a u tvorbi se događa glasovna promjena jednačenje suglasnika po zvučnosti.