Svirač ili svirać?

Kako je pravilno pisati: svirač ili svirać?

Ovdje je riječ o dvojbi u pisanju između glasova /č/ i /ć/. Takve dvojbe veoma su česte u hrvatskom jeziku, a neki od poznatijih primjera pogrešnog pisanja su kuča (umjesto točnog kuća), vruče (umjesto pravilnog vruće), prića (umjesto pravilnog priča) i drugi.

Nažalost, nekim govornicima je vrlo teško razlikovati glasove č i ć, a nekima je to vrlo jednostavno i usvojili su to od najranijih dana. Također, postoje regije gdje je posebice teško usvajanje razlikovanja č i ć zbog njihovih lokalnih govora gdje te razlike nisu očite.

Dvojbe u pisanju između glasova č i ć česte su u hrvatskom jeziku. Imenica dolazi u tvorbi od glagola svirati i sufiksa -ač. Pravilno ju je pisati: svirač, svirača, sviraču, sviračima, sviračom… Isto vrijedi i za slične imenice: šetač, hodač, slušač, pjevač, vozač… Navest ćemo neke primjere pravilne uporabe.

Primjeri:

• Smatrala je da to što je on svirač baš i nije neka karijera.
• Svirači su stajali na dnu ulice i uveseljavali prolaznike.
• Morali su dati previše novca sviračima, barem je tako smatrala njegova punica.
• Svirači za svadbe danas koštaju pravo bogatstvo.
• Dala je dva eura uličnim sviračima, na što ju je njezin muž prijekorno pogledao.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše imenica muškog roda svirač, svirača, sviraču, svirači, sviračima… Pravilno se piše i imenica ženskog roda sviračica, pridjev svirački