Čekić ili ćekić?

Kako je pravilno pisati: čekić ili ćekić?

Ovdje je riječ o dvojbi u pisanju između glasova /č/ i /ć/. Takve dvojbe veoma su česte u hrvatskom jeziku, a neki od poznatijih primjera pogrešnog pisanja su kuča (umjesto točnog kuća), vruče (umjesto pravilnog vruće), prića (umjesto pravilnog priča) i drugi.

Nažalost, nekim govornicima je vrlo teško razlikovati glasove č i ć, a nekima je to vrlo jednostavno i usvojili su to od najranijih dana. Također, postoje regije gdje je posebice teško usvajanje razlikovanja č i ć zbog njihovih lokalnih govora gdje te razlike nisu očite.

Imenica u ovom primjeru dolazi od turskog çekiç i označava oruđe s drvenim drškom i dijelom za zabijanje čavala. Pravilno je pisati: čekić, čekića, čekiću, čekići, čekićima, čekićar, čekićast…

Primjeri:

• Nije znao gdje je ostavio čekić pa nije mogao početi s poslom.
• Kupio je novi čekić za neke sitne novce.
• Susjed mi je posudio čekić, još prošle godine.
• Moram kupiti novi čekić jer još uvijek ne mogu naći naš.
• Negdje je zametnuo čekić i čavle.
• Popravit ću ti policu čim mama donese čekić i čavle.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše imenica muškog roda čekić, čekića, čekiću, čekićem, čekići, čekićima… Pravilno se piše i pridjev čekićast, čekićasta, čekićasto. Piše se pravilno i imenica muškog roda čekićar.