Kako se piše pravilno na hrvatski?

Djeljiv ili dijeljiv?

Kako je pravilno pisati: djeljiv ili dijeljiv?

U hrvatskom jeziku mnogobrojni govornici dvoje o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/. Dok neki govornici tvrde da im pisanje takvih dvojbenih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.

Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određene iznimke. Tako je npr. kod riječi ‘rječnik’ koju većina stanovnika izgovara dugo, a pravilno se piše oblik s /je/: rječnik. Kod nekih pak riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.

Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/. Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).

Pridjev je nastao od glagola dijeliti, a znači ‘onaj koji se može dijeliti na manje dijelove’. U imenica i pridjeva nastalih od glagola korijenski se slog krati (ije prelazi u je). Pravilno je stoga pisati djeljidba, djeljenost i djeljiv. Također je pravilno: djeljiva, djeljivu, djeljivim, djeljivi, djeljivih, djeljivim(a)…

Primjeri:

  • Taj broj nije djeljiv s četiri.
  • Znaš li nabrojiti nekoliko brojeva djeljivih s pet?
  • Pitao me što to znači djeljivo.
  • Je li broj šesnaest djeljiv s četiri?

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše pridjev djeljiv, djeljiva, djeljivo, djeljive, djeljivih, djeljivima, djeljivoj… Glagol se pravilno piše dijeliti, imenice djeljenik i djelitelj.