Glađi ili gladži?

Kako je pravilno pisati: glađi ili gladži, glađa ili gladža?

U hrvatskom jeziku često se dvoji kod pisanja glasova /dž/ i /đ/. Mnogim govornicima hrvatskog jezika ta dva glasa su toliko slična da ih često ne razlikuju te teško određuju kad se koji koristi. No, u hrvatskom standardnom jeziku ipak postoje oba glasa i nisu zamjenjiva. Glas dž čest je u turcizmima u hrvatskom jeziku. Tako se pravilno piše patlidžan (a ne patliđan), džep (a ne đep), pendžer i drugi.

Dakle, ne postoji čvrsto pravilo kojim bismo mogli odrediti kad ide jedno, a kad drugo, ali postoje neke okvirne smjernice. Primjerice, u većini turcizama i anglizama (riječi iz turskog i engleskog jezika) piše se glas /dž/. Glas /đ/ je, recimo, prisutan u komparativu i superlativu gdje ima glas /d/ u pozitivu (mlad – mlađi – najmlađi, lud – luđi – najluđi).

Ovdje je riječ o komparativu pridjeva gladak / glatka. U tvorbi komparativa dodaje se nastavak -ji. To u tvorbi izgleda ovako: glad – ji > gladji > glađi. Ispravno je pisati: glađi, glađa, glađem, glađima, glađoj…

Primjeri:

• Ovo je toliko glatko da glađe biti ne može.
• Mislim da je najglađi oblutak taj koji si ti pronašla.
• Uopće nije hrapav, ne može biti glađi nego što već je.
• Tvrdila je da nema glađeg platna od ovog.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše komparativ pridjeva gladak – glađi, glađa, glađe. Superlativ se pravilno piše najglađi, najglađa, najglađe.