Unučad ili unućad?
Kako je pravilno pisati: unučad ili unućad?
Ovdje je riječ o dvojbi u pisanju između glasova /č/ i /ć/. Takve dvojbe veoma su česte u hrvatskom jeziku, a neki od poznatijih primjera pogrešnog pisanja su kuča (umjesto točnog kuća), vruče (umjesto pravilnog vruće), prića (umjesto pravilnog priča) i drugi.
Nažalost, nekim govornicima je vrlo teško razlikovati glasove č i ć, a nekima je to vrlo jednostavno i usvojili su to od najranijih dana. Također, postoje regije gdje je posebice teško usvajanje razlikovanja č i ć zbog njihovih lokalnih govora gdje te razlike nisu očite.
Dakle, dvojbe u pisanju između glasova /č/ i /ć/ veoma su česte u hrvatskom jeziku. Ovdje je riječ o zbirnoj imenici srednjeg roda. Naglašena je kratkouzlaznim naglaskom. U hrvatskom standardnom jeziku pravilno je pisati unučad, unučadi…
Primjeri:
- Imao je mnogo unučadi s kojima je provodio vikende.
- Moja je unučad dobra i plemenita, baš kao i njihov djed.
- Glavna tema mnogih djedova i baka jest njihova unučad.
- Zbog unučadi kuhala je pekmez i pekla tople kifle.
- Kada dolazi tvoja unučad iz Njemačke?
- Imala je prekrasnu unučad koja ju je obožavala.
U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše zbirna imenica srednjeg roda unučad. Pravilno se piše i imenica srednjeg roda unuče, imenica ženskog roda unučica i imenica muškog roda unučić.