Značenje ili znaćenje?

Kako je pravilno pisati: značenje ili znaćenje?

Ovdje je riječ o dvojbi u pisanju između glasova /č/ i /ć/. Takve dvojbe veoma su česte u hrvatskom jeziku, a neki od poznatijih primjera pogrešnog pisanja su kuča (umjesto točnog kuća), vruče (umjesto pravilnog vruće), prića (umjesto pravilnog priča) i drugi.

Nažalost, nekim govornicima je vrlo teško razlikovati glasove č i ć, a nekima je to vrlo jednostavno i usvojili su to od najranijih dana. Također, postoje regije gdje je posebice teško usvajanje razlikovanja č i ć zbog njihovih lokalnih govora gdje te razlike nisu očite.

Dakle, dvojbe u pisanju između glasova /č/ i /ć/ veoma su česte u hrvatskom jeziku. Ovdje je riječ o imenici srednjeg roda koja označava veliku važnost ili ulogu u nečemu. Naglašena je dugouzlaznim naglaskom. U hrvatskom standardnom jeziku pravilno je pisati značenje, značenja, značenju, značenjem…

Primjeri:

• Nije mogla shvatiti koje je značenje svih ovih događanja.
• To su djela bez nekog značenja za naš život.
• Koje je značenje riječi epitaf?
• Bez značenja riječi su samo zvonolika pjesma i takvima ih zapravo volim te ih zato obeznačujem.
• Nije shvatio značenje njezinih riječi, ali je sutra ugledavši prazan stan sve razumio.
• Ima li ova gesta ikakvo značenje?

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše značenje, značenja, značenju. Također, pravilno se piše i glagol značiti, značio, značila, značimo, imenica značaj, pridjev značajan.