Čiji ili ćiji?

Kako je pravilno pisati: čiji ili ćiji?

Ovdje je riječ o dvojbi u pisanju između glasova /č/ i /ć/. Takve dvojbe veoma su česte u hrvatskom jeziku, a neki od poznatijih primjera pogrešnog pisanja su kuča (umjesto točnog kuća), vruče (umjesto pravilnog vruće), prića (umjesto pravilnog priča) i drugi.

Nažalost, nekim govornicima je vrlo teško razlikovati glasove č i ć, a nekima je to vrlo jednostavno i usvojili su to od najranijih dana. Također, postoje regije gdje je posebice teško usvajanje razlikovanja č i ć zbog njihovih lokalnih govora gdje te razlike nisu očite.

Upitno-odnosnu zamjenicu pravilno je pisati isključivo sa č: čiji, čija, čije. I u izvedenicama piše se sa č: svačiji, svačije, ničije, ničiji.

Primjeri:

• Čiji je to automobil parkiran ispred naše kuće?
• To je čovjek čiji sin ide u razred s našom kćeri.
• Imaš li broj žene čija sestra radi manikure i pedikure?
• Ovo je dijete čiji je otac saborski zastupnik.
• Čiji je ovo mobitel ostavljen ispod klupe?
• Znaš li možda čije je ovo dijete koje se samo igra u našem dvorištu?
• Čiji si ti sin, priupita neljubazni djed malenog dječaka.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše upitno-odnosna zamjenica čiji, čija, čije, čijeg, čijih, čijima… Upitno-odnosna zamjenica piše se s č i u izvedenicama poput ničija, ničiji, ničije, svačija, svačije, svačiji…