Blejiti ili blejati?

Kako je pravilno pisati: blejiti ili blejati?

Ovdje je riječ o tome koje je pravilno pisanje nesvršenog glagola – blejati ili blejiti. Obje varijante mogu se čuti i pročitati kod govornika hrvatskog jezika. Ipak, samo je jedan od dvaju načina pisanja točan i pravilan u hrvatskom standardnom jeziku.

Postavlja se pitanje koji je način pisanja pravilan u hrvatskom standardnom jeziku: blejati ili blejiti?

Obje verzije glagola mogu se čuti i pročitati u hrvatskom jeziku. U doslovnom smislu glagol označava glasanje ovce, no češće se koristi u prenesenom značenju: zuriti u što dugo i bez razumijevanja (Što si blenuo?). Pravilan oblik glagola jest: blejati. Pravilna uporaba je: blejim, blejiš, blejimo, blejali, blejale, blejimo…

Primjeri:

• Kad smo prolazili kroz selo iz daljine se čulo glasno blejanje ovaca.
• Blejimo kao ovce, mučemo kao krave, lajemo kao psi.
• Blejiš u taj mobitel po cijeli božji dan.
• Učenici bleje u ploču i apsolutno ništa ne razumiju.
• Ona uopće nije znala da ovce bleje, nije nikad vidjela uživo ovcu.
• Blejimo u televizor već satima i nitko ni s kim ne progovara.
• Zašto blejite u te mobitele, a mogli biste se igrati vani?

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše glagol blejati. Pravilno se piše i blejim, blejiš, bleji, blejimo, blejite, bleje, blejala, bjelaje, blejao, blejanje… To je glagol koji označava glasanje ovaca, ali često se koristi u metaforičkom odnosno prenesenom značenju gdje označava gledanje ili zurenje bez smisla (blejati u mobitel, blejati u televizor).