Kako se piše pravilno na hrvatski?

Najvrijednijih ili najvrjednijih?

Kako je pravilno pisati: najvrijednijih ili najvrjednijih?

U hrvatskom jeziku mnogobrojni govornici dvoje o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/. Dok neki govornici tvrde da im pisanje takvih dvojbenih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.

Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određene iznimke. Tako je npr. kod riječi ‘rječnik’ koju većina stanovnika izgovara dugo, a pravilno se piše oblik s /je/: rječnik. Kod nekih pak riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.

Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/. Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).

Dakle, dvojbe u pisanju između glasovnih skupina /ije/ i /je/ veoma su česte u hrvatskom jeziku. Ovdje je riječ o superlativu pridjeva vrijedan koji označava nešto najveće vrijednosti. U hrvatskom standardnom jeziku pravilno je pisati najvrjednijih, najvrjednijeg, najvrjednijim…

Primjeri:

  • Radilo se o jednom od najvrjednijih učenika naše škole.
  • Među najvrjednijim ljudima nalazio se i tvoj muž.
  • Od najvrjednijih polaznika ovog tečaja učinili smo naše nove zaposlenike.
  • Nema najvrjednijih radnika na poslu, a danas smo u velikoj gužvi.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše superlativ pridjeva vrijedan – najvrjedniji. U genitivu množine pravilno se piše najvrjednijih.