Podpitanje ili potpitanje?

Kako je pravilno pisati: podpitanje ili potpitanje?

Kod dvojbe piše li se pravilno podpitanje ili potpitanje, radi se o tome provodi li se glasovna promjena jednačenja suglasnika po zvučnosti.

Jednačenje suglasnika po zvučnosti glasovna je promjena u kojoj se jedan pored drugog nađu dva suglasnika različita po zvučnosti, te se prvi suglasnik zamjenjuje svojim (zvučnim ili bezvučnim) parnjakom. Postoje i slučajevi koji su iznimke u kojima se ne provodi jednačenje suglasnika po zvučnosti, primjerice u nekim stranim riječima (Habsburgovci) i dr.

U ovom primjeru imenica nastaje od prijedloga pod i imenice pitanje, označava pitanja koja slijede nakon glavnog te se odnose na određene pojedinosti.
U tvorbi imenice pod + pitanje zvučni glas d nađe se ispred bezvučnog glasa p te se i on obezvučuje. Pod + pitanje > podpitanje > potpitanje.

Primjeri:

• Ima li itko potpitanja?
• Na kraju sjednice nije bilo dodatnih potpitanja.
• Novinar je dosađivao s milijun istih potpitanja na koja je ministar strpljivo odgovarao.
• Učiteljica je pitala ima li tko potpitanja.

Zaključno, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno je pisati i piše se: potpitanje, potpitanja, potpitanju, potpitanjima…