Svećenik ili svečenik?

Kako je pravilno pisati: svećenik ili svečenik?

Ovdje je riječ o dvojbi u pisanju između glasova /č/ i /ć/. Takve dvojbe veoma su česte u hrvatskom jeziku, a neki od poznatijih primjera pogrešnog pisanja su kuča (umjesto točnog kuća), vruče (umjesto pravilnog vruće), prića (umjesto pravilnog priča) i drugi.

Nažalost, nekim govornicima je vrlo teško razlikovati glasove č i ć, a nekima je to vrlo jednostavno i usvojili su to od najranijih dana. Također, postoje regije gdje je posebice teško usvajanje razlikovanja č i ć zbog njihovih lokalnih govora gdje te razlike nisu očite.

Dakle, dvojbe u pisanju između glasova /č/ i /ć/ veoma su česte u hrvatskom jeziku. Ovdje je riječ o imenici muškog roda kojom se označava crkvena osoba koja vrši obrede. Naglašena je kratkouzlaznim naglaskom. U hrvatskom standardnom jeziku pravilno je pisati svećenik, svećenika, svećeniku…

Primjeri:

• Pitali smo svećenika može li održati svetu misu.
• Svećenik koji nas je vjenčao došao je u posjet mojim roditeljima.
• Nije voljela svećenike i časne sestre jer su je podsjećali na njezino teško djetinjstvo.
• Moj je brat otišao u svećenike, a sestra se nije nikad udala.
• Susreli smo svećenika koji je krstio našeg sina.
• Upoznali smo neke protestantske svećenike na putovanju Amerikom.
• Mislim da je tu sjedio onaj svećenik iz Karlovca.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše imenica muškog roda svećenik, svećenika, svećeniku, svećenikom, svećenici, svećenicima. Pridjev se pravilno piše svećenički. Imenica ženskog roda piše se svećenica.