Vradžbina ili vrađbina?

Kako je pravilno pisati: vradžbina ili vrađbina?

U hrvatskom jeziku često se dvoji kod pisanja glasova /dž/ i /đ/. Mnogim govornicima hrvatskog jezika ta dva glasa su toliko slična da ih često ne razlikuju te teško određuju kad se koji koristi. No, u hrvatskom standardnom jeziku ipak postoje oba glasa i nisu zamjenjiva. Glas dž čest je u turcizmima u hrvatskom jeziku. Tako se pravilno piše patlidžan (a ne patliđan), džep (a ne đep), pendžer i drugi.

Dakle, ne postoji čvrsto pravilo kojim bismo mogli odrediti kad ide jedno, a kad drugo, ali postoje neke okvirne smjernice. Primjerice, u većini turcizama i anglizama (riječi iz turskog i engleskog jezika) piše se glas /dž/. Glas /đ/ je, recimo, prisutan u komparativu i superlativu gdje ima glas /d/ u pozitivu (mlad – mlađi – najmlađi, lud – luđi – najluđi).

Dakle, dvojbe u pisanju između glasova /đ/ i /dž/ veoma su česte u hrvatskom jeziku. Ovdje je riječ o imenici ženskog roda kojom se označava čaranje ili vračanje. Naglašena je kratkosilaznim naglaskom. U hrvatskom standardnom jeziku pravilno je pisati vradžbina, vradžbine, vradžbini, vradžbinom…

Primjeri:

• Smatrao je da se radi o nekoj vradžbini i da mu zbog toga ide loše u životu.
• Željeli su napraviti neku vradžbinu i tako se osvetiti bivšem dečku.
• Kakve su ovo vradžbine?
• Nadao sam se da ti nemaš veze s ovim vradžbinama.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše imenica ženskog roda vradžbina, vradžbine, vradžbinama, vradžbini, vradžbinom…